Dvije Bosne ponosne

Veliki uspjeh dva naša kluba u Švedskoj:

Kraj sezone u Četvrtoj švedskoj nogometnoj diviziji radošću je ozario dva naša kluba - Bosnu iz Norrköpinga i Bosnu iz Örebra. Trijumfalno su završili takmičenje u svojim serijama i izborili plasman u visoku Treću diviziju. To je, bez sumnje, sportski trenutak koji treba pamtiti i zlatnim slovima upisati u anale našeg bivstvovanja na skandinavskom tlu.
Ni druge dvije Bosne - iz Vänesborga i Gislaveda - nisu razočarale. Prva je u Västergötland västra seriji zauzela mjesto u "zlatnoj sredini", a novajlija iz Gislaveda ostvario je ono što je najvažnije - opstanak u Småland nordvästra seriji, mada su ambicije bile i nešto veće.
U svakom slučaju, svi klubovi zaslužuju čestitke, a naročito prvaci, novi trećeligaši, koji su na dobrom putu da u dogledno vrijeme, ako nastave kako su počeli, ostvare i veće snove.
Bosna iz Norrköpinga je propustila priliku da zabilježi i jedan nesvakidašnji rekord. U prvom dijelu nizala je samo pobjede - i nanizala ih ravno deset, a onda je u jedanaestom kolu, kada je to malo ko očekivao, poklekla na svom terenu. To je malo okrnjilo stabilnu pobjedničku atmosferu i kao da je nagovijestilo krizu do koje će doći u drugom dijelu takmičenja. Deset bodova prednosti, ipak, je izgledalo nedostižno i gotovo niko nije vjerovao da se taj „kapital“ tako brzo može istopiti.
Ali, na nesreću, kod Bosanaca može sve i kad lete uvis i kad padaju. S prvim porazom počela je nervoza, a kada je u direktnom okršaju sa glavnim konkurentom - Torstorpom - doživljena katastrofa (0: 3) vidjelo se da u timu nešto ne štima. Uprava se zahvalila treneru Romanu Arapoviću, čije se zasluge za briljantan start ne mogu zaobići, ali je ocijenjeno da je „izgubio konce“ i da tim s njim srlja u nove neuspjehe. Kažnjeni su i neki igrači koji su bespotrebno dobijali kartone i izazivali incidente, ali sve to nije moglo spriječiti prvi pad s prvog mjesta koji se dogodio 13. septembra. Linghem je oborio Bosnu (3: 1), ali joj je samo sedam dana kasnije praktično podario i titulu, jer je pokosio i glavnog rivala - Torstorp, i to na njegovom terenu sa 4: 2. U dva preostala meča bilo je dovoljno da Torstorp izgubi još samo bod, i to se dogodilo. Bosna je u istom kolu nadvisila Eneby čak s 5: 1 i to je bio znak za početak velikog slavlja.
Predsjednik kluba, Mensur Mustafić, ne krije zadovoljstvo:
- Ovo je zaista ogroman uspjeh. Ne samo zbog prvog mjesta. Pokazali smo da imamo jaku trupu, čvrst moral i da, kad zbijemo redove, možemo sve nadvisiti.
O prevelikom broju kartona i trenucima krize kaže:
- Na početku nismo imali nikakvih problema sa sudijama, igrači su disciplinovano izvršavali svoje zadatke. Ali, kad je ponestalo snage, počela je i nervoza, pa smo zaradili i nekoliko bespotrebnih isključenja. Tu nema opravdanja, dobru igru mora da prati i primjerno ponašanje.
Cilj Bosne u Trećoj diviziji biće, prije svega, opstanak.
- To je tačno, ali se nećemo zadovoljiti samo time, kaže Mustafić. Obnovićemo snage u Upravnom odboru, osvježiti i ojačati ekipu novim igračima, pa ako stabilizujemo i budžet, u što vjerujem, zašto ne gajiti i veće ambicije. Naša Bosna može mnogo više nego što pokazuje, a već je ostvarila mnogo.
Istim putem ide i Bosna iz Örebra, gotovo istovjetan put je i prešla do Treće divizije.
- Naš cilj je bio da u protekloj sezoni stvorimo stabilan klub, finansijski i moralno.
Znali smo da, ako u tome uspijemo, rezultati ne mogu izostati. Pokazalo se da ništa nije nemoguće kad svako radi svoj posao vrijedno i pošteno. Odvojili smo rad Uprave i Stručnog štaba, niko se nikom nije miješao u posao, ali su svi bili obavezni da sarađuju. Mislim da nam je to, uz dobre igre, donijelo prvo mjesto, ističe predsjednik Kemal Jelečak.
Zanimljivo je da "Bosna 92" egzistira 15 godina kao samostalno udruženje, da u svoje redove okuplja sve one koji žele da se u klubu angažuju i daju svoj doprinos zajedničkom uspjehu.
- Mi ćemo i dalje ići istim putem. Uključićemo u rad što više bivših igrača, počećemo raditi sa djecom i vjerovatno formirati još jednu ekipu koja bi počela takmičenje u Sedmoj diviziji. Naš plan je da se ne borimo za opstanak, već da radimo kako bi "mirno spavali" i dalje napredovali. Finansijski ćemo se održati, a na stručnom štabu i igračima je da na terenu iskoriste sve pogodnosti koje im Uprava obezbijedi.
Ovu Bosnu krase i navijači. Vjerno je prate i kući i u gostima. I na njih Jelečak računa kad govori o budućnosti kluba.
Dakako, pošto su udaljene samo nešto više od stotinjak kilometara, prirodno je i neophodno da dvije naše Bosne produbljuju svoje kontakte i razmjenjuju iskustva i određene resurse koje imaju. Jelečak i Mustafić obećavaju da će tako biti. Sretna im Treća divizija!